cathlin's review against another edition
challenging
fast-paced
- Plot- or character-driven? Plot
- Strong character development? No
- Loveable characters? It's complicated
- Diverse cast of characters? Yes
- Flaws of characters a main focus? No
3.75
renpuspita's review against another edition
4.0
Kapan yah Q baca ini? Keknya udah lama pas SMA, jadi 7 tahun yang lalu
Baru inget sekarang2 ini :P
Tapi yang pasti critanya bagus bok..
Bercerita tentang petualangan di Kongo
Kalo bisa Q pingin baca lagi, cos ceritanya model2 adventure gitu
Dan misterinya oke banget :)
Ini ada filmnya ga yah?
Kayak [b:Jurassic Park] karyanya [a:Michael Crichton]yang laen?
Kalo ada mau nonton ^^
Baru inget sekarang2 ini :P
Tapi yang pasti critanya bagus bok..
Bercerita tentang petualangan di Kongo
Kalo bisa Q pingin baca lagi, cos ceritanya model2 adventure gitu
Dan misterinya oke banget :)
Ini ada filmnya ga yah?
Kayak [b:Jurassic Park] karyanya [a:Michael Crichton]yang laen?
Kalo ada mau nonton ^^
raylawler's review against another edition
3.0
I enjoyed this book, but I think I'm losing interest in Michael Crichton's books. He used to be my first or second favorite author, but after the last few years I've found more books with complex plots that I prefer to the fairly simple ones that Crichton does. I still enjoy his writing and love the science he weaves into his stories.
nickjonesreadsbooks's review against another edition
3.0
Good story and fast paced. Of all the characters, Amy the gorilla definitely stole the show. If you are looking for deep rich characters don't look here.
princessleia4life's review against another edition
5.0
Was good, but moves slow until you get into the jungle. I like how Crichton tells the story as if he is researching the people and as if this was a real story. Much better than the film if you are wondering.
abookishlindmanlife's review against another edition
adventurous
informative
slow-paced
- Plot- or character-driven? A mix
- Strong character development? It's complicated
- Loveable characters? It's complicated
- Diverse cast of characters? No
- Flaws of characters a main focus? It's complicated
3.0
bundy23's review against another edition
4.0
I absolutely loved this. Lots and lots of science, none of which I’m sure was actual science but who cares, it was enjoyable. I might even read Jurassic Park one day.
ivinklerkomaric's review against another edition
2.0
ČITATELJSKI IZAZOV - NASLOVI PREMA SLOVIMA MOGA IMENA (18 - Ć)
S obzirom da nisam pronašla knjigu čiji naslov počinje sa slovom Ć, odabrala sam najbližu mogućnost, naslov sa slovom C.
Ja ne znam je li problem u meni ili u Crichtonu, ali majko mila, meni njegovo pisanje uopće više ne sjeda. Je li se sad potrefilo da sam uzela dvije loše knjige za redom ili je njegovo pisanje uvijek bilo isto, a ja sam s godinama promijenila ukus. Congo mi je ajme loša knjiga.
Radnja prati dvoje znanstvenika, Karen Ross i Petera Elliota, gorilu Amy i plaćenika Munroa, koji zajedno kreću na putovanje kroz kongoansku prašumu u potrazi za ruševinama izgubljenog grada Zinja. Svatko ima neke svoje razloge... Elliot traži mjesta koja je Amy naslikala da bi otkrio zašto ima noćne more, Ross traži dijamante, a usput se pokušava iskazati u svom poslu, a Munro samo želi biti dobro plaćen. Na putu do svog odredišta i na samom odredištu doživljavaju različite napete i opasne situacije, napadaju ih različite militantne skupine, nilski konji, susreću ljudoždere, pronalaze novu vrstu neprijateljski nastrojenih gorila i aktivni vulkan.... Uglavnom, kao što je bio slučaj i s njegovom knjigom Piratske širine, tekst na poleđini knjige (točnije ovaj put sažetak ovdje na GR) opet zavarava.
Očekivala sam napeticu s puno akcije i zanimljivih preokreta, a dobila sam... paaa zapravo ne znam što je to on napisao. Prva polovina knjige bila mi je predosadna. Da knjigu nisam odabrala za čitateljski izazov, mislim da bih odustala od čitanja. Ima jako malo prave radnje. U početku nas doduše upoznaje s likovima i prvo poglavlje nas dosta bombastično uvodi u radnju pa čovjek pomisli: uuu ovo će biti odlično. Međutim onda počinje s tehnikalijama. Kao da je knjigu napisao za nekog informatičkog stručnjaka. Stranice i stranice objašnjavanja kako taj neki određeni informatički sustav funkcionira, kratice i stručne riječi. A samo par fusnota s objašnjenjima. Često je nabrajao godine, novčane iznose, različite druge brojke, vrijeme, što me je isto zamaralo. Tek negdje na pola knjige počinje prava, napeta, zanimljiva radnja. (I samo zbog toga 2 zvjezdice. Da je nastavila u istom tonu, bila bi samo jedna.)
Još me jedna stvar jako smetala. Recimo, upoznajemo gorilu Amy. Crichton malo piše o njoj i onda se prebaci na 10 stranica istraživanja o gorilama i znakovnom jeziku. Ili 15 stranica piše o razvoju računalnih čipova, ili 3-4 stranice o razvoju šatora. Kad u džungli sreću kanibale, onda ubaci 10 stranica o susretima istraživača s kanibalima. Sve on to lijepo istraži, navodi iz čijih knjiga je to pročitao, čak na kraju knjige ima popis svih djela na kojima je bazirao ono što je napisao. Ali čemu? Čovječe, pišeš li roman ili stručni članak??? Sve te stručne digresije su me umarale i, iako bi mi same za sebe bile zanimljive, ovdje su samo doprinijele tome da uspore radnju, ubiju napetost i u meni prouzroče želju da se ostavim čitanja.
Što se tiče likova, opet imam problem sa ženskim likom. Jedinim ženskim likom. Ovaj put nije kao u Piratskim širinama, gdje su skoro svi ženski likovi bili prikazani glupi i nepotrebni. Karen Ross je jako inteligentna, ali umišljena, bezosjećajna i uopće ju nije razvijao preko tih osobina. Ona se do kraja knjige ne mijenja, nije ništa naučila iz mnogih pogreški koje je činila. Svjesna sam da se nakon samo dvije pročitane knjige ne može dobro prosuditi (prije 15-20 godina pročitala sam još pet njegovih knjiga, ali likova iz njih se ne sjećam), ali nekako me taj način kako osmišljava ženske likove smeta. Muške likove je lijepo osmislio, Munro mi je odličan, višedimenzionalan lik koji se mijenja, uči, ima različite slojeve osobnosti koje pokazuje tijekom knjige. Gorila Amy mi je također odlična. Ali zaboga, osobnost joj je više razvijena nego kod Karen.
Što se tiče stila pisanja, i s njim sam imala problem. Osim gore navedenih razloga, još mi je jedna stvar zasmetala. Često je dijaloge zamijenio nespretan opis razgovora. Primjerice: Munro osluškuje i sa strahom upozorava: „Trebamo pobjeći. Vulkan će eruptirati.“ I onda ide sljedeća rečenice: Karen Ross mu je odgovorila da vulkan neće još eruptirati. Bilo je puno takvih krnjih dijaloga. Knjigu sam čitala u originalu, na engleskom, znači nije kriv prevoditelj.
Eto, opet više negativnih elemenata, nego pozitivnih. Stvarno moram probati ponovo pročitati neku od njegovih knjiga koje sam čitala ranije da vidim što mi se tad toliko svidjelo. Nadam se da se neću razočarati.
S obzirom da nisam pronašla knjigu čiji naslov počinje sa slovom Ć, odabrala sam najbližu mogućnost, naslov sa slovom C.
Ja ne znam je li problem u meni ili u Crichtonu, ali majko mila, meni njegovo pisanje uopće više ne sjeda. Je li se sad potrefilo da sam uzela dvije loše knjige za redom ili je njegovo pisanje uvijek bilo isto, a ja sam s godinama promijenila ukus. Congo mi je ajme loša knjiga.
Radnja prati dvoje znanstvenika, Karen Ross i Petera Elliota, gorilu Amy i plaćenika Munroa, koji zajedno kreću na putovanje kroz kongoansku prašumu u potrazi za ruševinama izgubljenog grada Zinja. Svatko ima neke svoje razloge... Elliot traži mjesta koja je Amy naslikala da bi otkrio zašto ima noćne more, Ross traži dijamante, a usput se pokušava iskazati u svom poslu, a Munro samo želi biti dobro plaćen. Na putu do svog odredišta i na samom odredištu doživljavaju različite napete i opasne situacije, napadaju ih različite militantne skupine, nilski konji, susreću ljudoždere, pronalaze novu vrstu neprijateljski nastrojenih gorila i aktivni vulkan.... Uglavnom, kao što je bio slučaj i s njegovom knjigom Piratske širine, tekst na poleđini knjige (točnije ovaj put sažetak ovdje na GR) opet zavarava.
Očekivala sam napeticu s puno akcije i zanimljivih preokreta, a dobila sam... paaa zapravo ne znam što je to on napisao. Prva polovina knjige bila mi je predosadna. Da knjigu nisam odabrala za čitateljski izazov, mislim da bih odustala od čitanja. Ima jako malo prave radnje. U početku nas doduše upoznaje s likovima i prvo poglavlje nas dosta bombastično uvodi u radnju pa čovjek pomisli: uuu ovo će biti odlično. Međutim onda počinje s tehnikalijama. Kao da je knjigu napisao za nekog informatičkog stručnjaka. Stranice i stranice objašnjavanja kako taj neki određeni informatički sustav funkcionira, kratice i stručne riječi. A samo par fusnota s objašnjenjima. Često je nabrajao godine, novčane iznose, različite druge brojke, vrijeme, što me je isto zamaralo. Tek negdje na pola knjige počinje prava, napeta, zanimljiva radnja. (I samo zbog toga 2 zvjezdice. Da je nastavila u istom tonu, bila bi samo jedna.)
Još me jedna stvar jako smetala. Recimo, upoznajemo gorilu Amy. Crichton malo piše o njoj i onda se prebaci na 10 stranica istraživanja o gorilama i znakovnom jeziku. Ili 15 stranica piše o razvoju računalnih čipova, ili 3-4 stranice o razvoju šatora. Kad u džungli sreću kanibale, onda ubaci 10 stranica o susretima istraživača s kanibalima. Sve on to lijepo istraži, navodi iz čijih knjiga je to pročitao, čak na kraju knjige ima popis svih djela na kojima je bazirao ono što je napisao. Ali čemu? Čovječe, pišeš li roman ili stručni članak??? Sve te stručne digresije su me umarale i, iako bi mi same za sebe bile zanimljive, ovdje su samo doprinijele tome da uspore radnju, ubiju napetost i u meni prouzroče želju da se ostavim čitanja.
Što se tiče likova, opet imam problem sa ženskim likom. Jedinim ženskim likom. Ovaj put nije kao u Piratskim širinama, gdje su skoro svi ženski likovi bili prikazani glupi i nepotrebni. Karen Ross je jako inteligentna, ali umišljena, bezosjećajna i uopće ju nije razvijao preko tih osobina. Ona se do kraja knjige ne mijenja, nije ništa naučila iz mnogih pogreški koje je činila. Svjesna sam da se nakon samo dvije pročitane knjige ne može dobro prosuditi (prije 15-20 godina pročitala sam još pet njegovih knjiga, ali likova iz njih se ne sjećam), ali nekako me taj način kako osmišljava ženske likove smeta. Muške likove je lijepo osmislio, Munro mi je odličan, višedimenzionalan lik koji se mijenja, uči, ima različite slojeve osobnosti koje pokazuje tijekom knjige. Gorila Amy mi je također odlična. Ali zaboga, osobnost joj je više razvijena nego kod Karen.
Što se tiče stila pisanja, i s njim sam imala problem. Osim gore navedenih razloga, još mi je jedna stvar zasmetala. Često je dijaloge zamijenio nespretan opis razgovora. Primjerice: Munro osluškuje i sa strahom upozorava: „Trebamo pobjeći. Vulkan će eruptirati.“ I onda ide sljedeća rečenice: Karen Ross mu je odgovorila da vulkan neće još eruptirati. Bilo je puno takvih krnjih dijaloga. Knjigu sam čitala u originalu, na engleskom, znači nije kriv prevoditelj.
Eto, opet više negativnih elemenata, nego pozitivnih. Stvarno moram probati ponovo pročitati neku od njegovih knjiga koje sam čitala ranije da vidim što mi se tad toliko svidjelo. Nadam se da se neću razočarati.