A review by lavender_tree
Travnička hronika by Ivo Andrić

5.0

Tako čovek mašta od detinjstva o velikim gradovima i slavnim poprištima, ali stvarne i odlučne bitke za održanje svoje ličnosti i ostvarenje svega što ona u sebi nagonski krije, mora da bije tamo gde ga sudbina baci, bogzna na kakvom uskom, bezimenom prostoru, bez sjaja i ljepote, bez svedoka i sudije.

Andrićev roman o životu dvaju zapadnoeuropskih konzula u "barbarskom Travniku" je jedinstven ne samo zbog teme o kojoj govori, već i zbog opisa mentaliteta, karaktera i kulturne raznolikosti u Bosni devetnaestog stoljeća. Nevjerica i nezadovoljstvo ondašnjim životom se nameću kao središnja tema ovog romana, iako je vješto prikazana i nekompatibilnost između ideala Istoka i Zapada. Taj sukob je ovjekovječen u dijalogu između dvojice likova koji su igrom slučaja prisiljeni postojati u tom kraju, riječima koje su (nažalost) ostavile traga i na meni:

Niko ne zna šta znači roditi se i živeti na ivici između dva sveta, poznavati i razumevati jedan i drugi, a ne moći učiniti ništa da se oni objasne među sobom i zbliže, voleti i mrzeti i jedan i drugi, kolebati se i povoditi celoga veka, biti kod dva zavičaja bez ijednoga, biti svuda kod kuće i ostati zauvek stranac; ukratko: živeti razapet, ali kao žrtva i mučitelj u isto vreme.

Tragična, ali istinita priča čija se radnja generacijama vrti u začaranom krugu i ne nalazi pravi put.