A review by ivinklerkomaric
Princ ponoći by Laura Kinsale
3.0
Bookopoly 2021 - Last chance
Princ ponoći mi stoji na polici već dugo i planirala sam ga u nekom trenu pročitati i onda ga se riješiti (ili ga se samo riješiti). I krajem ožujka, kad sam bacala Bookopoly za travanj, dobila sam zadatak „Last chance“ – pročitati knjigu koju sam planirala maknuti s police, a kojoj ću ipak dati posljednju šansu i probati ju pročitati. I eto, pročitala sam ju i sad ću je se riješiti hahaha.
Knjiga je po žanru povijesni ljubić, i iako nisam ljubiteljica ljubića, mogu pročitati jedan do dva godišnje. Ono što me živcira kod ljubića su klišeji... on je prezgodan zavodnik, a ona nevin, nježan cvijetak. I taj povuci potegni, malo se ona njemu sviđa, pa se on njoj sviđa, ali ne u isto vrijeme. Pa onda on njoj pokaže sladostrasti seksa i ostatak knjige se praše ko zečevi. I uglavnom je to to što se tiče radnje.
Ali ovdje sam se baš iznenadila. Postoji i prava priča!!! I moram reći da sam čak i uživala u čitanju.
Priča prati Leigh Strachan kojoj je obitelj ubijena i ona, želeći osvetu, potraži S. T. Maitlanda, poznatog kao Princ ponoći, velikog razbojnika, da ju nauči mačevanju, jahanju, pucanju iz pištolja. Međutim, razočarana je, S.T. nije onakav kakvog ga priče opisuju. Nagluh, ima problem s ravnotežom, depresivan, živi u ruševnom dvorcu s vukom i žali za minulim vremenima. On joj ipak odlučuje pomoći i tu počinju peripetije. Kroz priču saznajemo njegovu prošlost, što mu se dogodilo te njenu prošlost, tko joj je ubio obitelj, a to je moram priznati nešto što nisam očekivala. Sve u svemu, nije loše osmišljeno.
Iako, naravno da ima iako... Glavnu junakinju sam često htjela zatući. Priča je većinom ispričana iz njegove perspektive i on mi se zaista svidio. A ona mi je bila jako naporna i iskreno, da sam on, nogirala bih ju da bi odletjela do Amerike. Najviše me živciraju takve neodlučne ženske. A još je i stalno bila bezobrazna i neugodna prema njemu. Naravno, kako u takvim ljubićima uvijek sve završi happy endom, i oni na kraju live happily ever after, smatram da ga nije zaslužila. Nadam se da neće netko tko čita ovo pomisliti da spojlam, ali doista, kako drugačije takva knjiga može završiti.
Sveukupno, jedan od boljih povijesnih ljubića koji sam pročitala, ali svejedno ne zaslužuje mi više od 3, eventualno 3 i pol zvjezdice.
Princ ponoći mi stoji na polici već dugo i planirala sam ga u nekom trenu pročitati i onda ga se riješiti (ili ga se samo riješiti). I krajem ožujka, kad sam bacala Bookopoly za travanj, dobila sam zadatak „Last chance“ – pročitati knjigu koju sam planirala maknuti s police, a kojoj ću ipak dati posljednju šansu i probati ju pročitati. I eto, pročitala sam ju i sad ću je se riješiti hahaha.
Knjiga je po žanru povijesni ljubić, i iako nisam ljubiteljica ljubića, mogu pročitati jedan do dva godišnje. Ono što me živcira kod ljubića su klišeji... on je prezgodan zavodnik, a ona nevin, nježan cvijetak. I taj povuci potegni, malo se ona njemu sviđa, pa se on njoj sviđa, ali ne u isto vrijeme. Pa onda on njoj pokaže sladostrasti seksa i ostatak knjige se praše ko zečevi. I uglavnom je to to što se tiče radnje.
Ali ovdje sam se baš iznenadila. Postoji i prava priča!!! I moram reći da sam čak i uživala u čitanju.
Priča prati Leigh Strachan kojoj je obitelj ubijena i ona, želeći osvetu, potraži S. T. Maitlanda, poznatog kao Princ ponoći, velikog razbojnika, da ju nauči mačevanju, jahanju, pucanju iz pištolja. Međutim, razočarana je, S.T. nije onakav kakvog ga priče opisuju. Nagluh, ima problem s ravnotežom, depresivan, živi u ruševnom dvorcu s vukom i žali za minulim vremenima. On joj ipak odlučuje pomoći i tu počinju peripetije. Kroz priču saznajemo njegovu prošlost, što mu se dogodilo te njenu prošlost, tko joj je ubio obitelj, a to je moram priznati nešto što nisam očekivala. Sve u svemu, nije loše osmišljeno.
Iako, naravno da ima iako... Glavnu junakinju sam često htjela zatući. Priča je većinom ispričana iz njegove perspektive i on mi se zaista svidio. A ona mi je bila jako naporna i iskreno, da sam on, nogirala bih ju da bi odletjela do Amerike. Najviše me živciraju takve neodlučne ženske. A još je i stalno bila bezobrazna i neugodna prema njemu. Naravno, kako u takvim ljubićima uvijek sve završi happy endom, i oni na kraju live happily ever after, smatram da ga nije zaslužila. Nadam se da neće netko tko čita ovo pomisliti da spojlam, ali doista, kako drugačije takva knjiga može završiti.
Sveukupno, jedan od boljih povijesnih ljubića koji sam pročitala, ali svejedno ne zaslužuje mi više od 3, eventualno 3 i pol zvjezdice.