Scan barcode
A review by _anamarija_
Knjiga smijeha i zaborava by Milan Kundera
5.0
Ovaj roman sigurno nije jedan od onih kojih se lako zaboravljaju. Ponekad vas može i nasmijati, ali smijeh je ovdje, kao i u Kunderinoj intepretaciji, dvoznačajan, gorko-sladak, anđeoski i vražji; smijeh koji je često doživljen kao opasan, kao nešto drugo, a ponekad i groteskno.
Ovaj je roman za polagano i sporo čitanje, makar će vas često tjerati naprijed - toliko je pitak i fluidan. Ipak, dopustite mu da se polako razmota, poput lepeze, te vam tako, kroz svojih sedam priča, otkrije sve svoje slojeve.
Ovaj roman priča o ljubavi(ma), otuđenosti od sebe, od drugih, od korijena (domovine), o književnosti i autorima, o ojađenosti; o smijehu i zaboravu. O zaboravu od kojeg se naizgled strepi i bježi. Međutim, kamo se uopće može pobjeći; u čemu je spas od zaborava?
"Postoje ljudi kojima je suđeno da umru dok kruže, i drugi koji se nakon pada rasprsnu u komadiće. A ti drugi (među koje spadam i ja) stalno u sebi nose tihu čežnju za izgubljenim plesom u kolu, jer smo svi stanovnici svemira, gdje se sve vrti u u krug."
Značajan dio romana temelji se na odnosima među ljudima, a uglavnom se radi o ljubavnim odnosima erotski obojanima; odnosno samo istraživanje identiteta, bilo osobnog ili ponekad onog dijeljenog, usko je povezano sa seksualnošću i doživljajima tijela.
"Jan i Hedvika se nikada nisu razumjeli, a ipak su se uvijek slagali. Svatko od njih je tumačio smisao riječi onog drugog na svoj način, tako da je među njima vladao savršen sklad. Savršena solidarnost zasnovana na nerazumijevanju."
Ovaj je roman za polagano i sporo čitanje, makar će vas često tjerati naprijed - toliko je pitak i fluidan. Ipak, dopustite mu da se polako razmota, poput lepeze, te vam tako, kroz svojih sedam priča, otkrije sve svoje slojeve.
Ovaj roman priča o ljubavi(ma), otuđenosti od sebe, od drugih, od korijena (domovine), o književnosti i autorima, o ojađenosti; o smijehu i zaboravu. O zaboravu od kojeg se naizgled strepi i bježi. Međutim, kamo se uopće može pobjeći; u čemu je spas od zaborava?
"Postoje ljudi kojima je suđeno da umru dok kruže, i drugi koji se nakon pada rasprsnu u komadiće. A ti drugi (među koje spadam i ja) stalno u sebi nose tihu čežnju za izgubljenim plesom u kolu, jer smo svi stanovnici svemira, gdje se sve vrti u u krug."
Značajan dio romana temelji se na odnosima među ljudima, a uglavnom se radi o ljubavnim odnosima erotski obojanima; odnosno samo istraživanje identiteta, bilo osobnog ili ponekad onog dijeljenog, usko je povezano sa seksualnošću i doživljajima tijela.
"Jan i Hedvika se nikada nisu razumjeli, a ipak su se uvijek slagali. Svatko od njih je tumačio smisao riječi onog drugog na svoj način, tako da je među njima vladao savršen sklad. Savršena solidarnost zasnovana na nerazumijevanju."