Scan barcode
A review by diannataivas1312
Floberov papagaj by Julian Barnes
5.0
Svojevrsno istraživanje života Gustava Flobera, povezanog sa zelenim papagajem.
Za ovu knjigu imam osećaj kao da je reinkarnirana priča samog Barnsa iako nije njegova biografija. Usud, možda, jer ne možemo da se ne zapitamo kako je Barns tako istančano a fiktivno pisao o bolesti i umiranju Floberove žene osamdesetih godina, kada ga je samog stigla ta ista zla kob ,kasnije 2008. gde je izgubio svoju suprugu zbog tumora.
Postoji nešto nadrealno ali istovremeno duboko umirujuće sa ovim delom.
Knjiga je podeljena na razna poglavlja o Floberovim razmišljanjima koje priliče osobi koja voli svoju ženu. Medjutim tu su i filozofski pristupi u razmišljanjimu o vozovima, ljubimcima, a i apstraktni doživljaji liste onoga što Flober ne podnosi. Po neki redovi, Flobera predstavljaju kao zanimljivog i struktuiranog čoveka, a poneke prave odstup od saosećanja ka njemu i doživljavamo ga kao snoba.
''Knjige su tamo gde ti se stvari objašnjavaju. Život je tamo gde stvari nisu. Nisam iznenađen što neki ljudi više vole knjige. Knjige daju smisao života.
Jedini problem je u tome što su životi kojiu njima imaju smisla, životi drugih ljudi, nikada tvoji.''
„Sujeta je papagaj koji skače s grane na granu i brblja naočigled svih''
Da li je ovo definicija knjige ? I jeste i nije jer svako će morati da izvuče iz nje nešto novo za sebe, zato što se Barns svojski potrudio da se dotakne velikog broja tema, spajajući jednog istorijskog začetnika realizma sa ,pogubno netradicionalnim i neshvatljivim svetom današnjice.
Proizvod toga je pregršt filozofdkih razmišljanja i ujedno razvijanje i samog kritičkog mišljenja o svetu, državi, politici, ljubavi i ljudima.
Zapravo, o mnogo čemu, pa i o umetnosti koja nam služi kao poseban vizir da nas prenese i prošlosti u sadašnjosti, i pokuša da odgonetne poruke istorije koje smo, izgleda ,kao čovečanstvo, potpuno promašili da razumemo.
Zato je ovo jedno od brilijantnijih dela koje sam čitala, ne samo od Barnsa, već u književnosti sveukupno do sada.
Moglo bi se reći da se iz ove knjige dosta da naučiti i da je nezahvalno pokušati da njene poruke svrstam u jednu temu ili samo jedan pogled na delo.
''Privlačim lude ljude i životinje.''
Zvuči kao nešto što bi život isprepletan Marfijevim zakonom imao da saopšti, ali Barns je ovde jasan, inteligentna, pun prozaičnih bogatstava i kao i uvek, brutalno iskren, donekle i satiričan. Sve ono što moje omiljeno pakovanje za čitanje, može da sadrži, i da nikada ne dosadi u pogledu pomeranja vidika svih mojih svetova.
Za ovu knjigu imam osećaj kao da je reinkarnirana priča samog Barnsa iako nije njegova biografija. Usud, možda, jer ne možemo da se ne zapitamo kako je Barns tako istančano a fiktivno pisao o bolesti i umiranju Floberove žene osamdesetih godina, kada ga je samog stigla ta ista zla kob ,kasnije 2008. gde je izgubio svoju suprugu zbog tumora.
Postoji nešto nadrealno ali istovremeno duboko umirujuće sa ovim delom.
Knjiga je podeljena na razna poglavlja o Floberovim razmišljanjima koje priliče osobi koja voli svoju ženu. Medjutim tu su i filozofski pristupi u razmišljanjimu o vozovima, ljubimcima, a i apstraktni doživljaji liste onoga što Flober ne podnosi. Po neki redovi, Flobera predstavljaju kao zanimljivog i struktuiranog čoveka, a poneke prave odstup od saosećanja ka njemu i doživljavamo ga kao snoba.
''Knjige su tamo gde ti se stvari objašnjavaju. Život je tamo gde stvari nisu. Nisam iznenađen što neki ljudi više vole knjige. Knjige daju smisao života.
Jedini problem je u tome što su životi kojiu njima imaju smisla, životi drugih ljudi, nikada tvoji.''
„Sujeta je papagaj koji skače s grane na granu i brblja naočigled svih''
Da li je ovo definicija knjige ? I jeste i nije jer svako će morati da izvuče iz nje nešto novo za sebe, zato što se Barns svojski potrudio da se dotakne velikog broja tema, spajajući jednog istorijskog začetnika realizma sa ,pogubno netradicionalnim i neshvatljivim svetom današnjice.
Proizvod toga je pregršt filozofdkih razmišljanja i ujedno razvijanje i samog kritičkog mišljenja o svetu, državi, politici, ljubavi i ljudima.
Zapravo, o mnogo čemu, pa i o umetnosti koja nam služi kao poseban vizir da nas prenese i prošlosti u sadašnjosti, i pokuša da odgonetne poruke istorije koje smo, izgleda ,kao čovečanstvo, potpuno promašili da razumemo.
Zato je ovo jedno od brilijantnijih dela koje sam čitala, ne samo od Barnsa, već u književnosti sveukupno do sada.
Moglo bi se reći da se iz ove knjige dosta da naučiti i da je nezahvalno pokušati da njene poruke svrstam u jednu temu ili samo jedan pogled na delo.
''Privlačim lude ljude i životinje.''
Zvuči kao nešto što bi život isprepletan Marfijevim zakonom imao da saopšti, ali Barns je ovde jasan, inteligentna, pun prozaičnih bogatstava i kao i uvek, brutalno iskren, donekle i satiričan. Sve ono što moje omiljeno pakovanje za čitanje, može da sadrži, i da nikada ne dosadi u pogledu pomeranja vidika svih mojih svetova.