A review by sarkiste
The Age of Innocence, by Edith Wharton
5.0
I know this story for so long, yet this is the very first time I've got to read it. One thing I can say about her is that she was master of descriptions and bringing atmosphere to the people, you can really feel everything she is writing about. The way she saw society of her time her open criticism she presents directly and without hesitation, which I personally loved way more than Jane Austen's way. It a true beauty her way of writing romance and making you feel that it's so wrong but yet it's so right at same time, you just can't help but live every moment Ellen shares with Newland, from another side there is perfect but boring May left an example that perfect girls were great choice for wife but they were never interesting, she doesn't stop there and in last moment she'll show readers that May is not so innocent. Choosing main female character as one not so perfect woman who lives in the moment was rare in her time, especially for female writers but Wharton gives us one character you can connect with and you can love in character of Ellen. I truly loved how easy but smart this book was.
------------------------------------------------
Priča koju toliko dugo znam a koju sam imala prilike da po prvi put iskusim rečima čuvene Idit. Ono što se definitivno da zaključiti je da je ona bila majstor opisivanja i prenošenja atmosfere na čitaoce, njeni pogledi na društvo njenog vremena i njena kritika drušrva koje je tada postojalo je direktna i bez okolišanja, meni lično mnogo bolja nego Ostinina npr. Čar kojom ona opisuje romansu koja je istovremeno toliko pogrešna ali i toliko prava je za svako divljenje, gutaš svaki trenutak kada se Elen i Njuland sretnu, sa druge strane savšena ali bleda Mej ostaje kao primer da savršene devojke jesu bile sjajan izbor za suprugu ali nikada nisu bile interesantne, međutim ona se ne zaustavlja tu te će čitaocima na samom kraju pokazati da Mej nije bila toliko nedužna koliko je delovala. Odabir jedne nesavršene žene, jedne žene koja voli da živi u trenutku nije bio tako čest za spisateljice njenog vremena a opet Vorton nam daje junakinju sa kojojm možemo da se saživimo i koju možemo da volimo u liku Elen. Uživala sam u lakoći kojom se čita a da pri tom nije glup ili plitak.
------------------------------------------------
Priča koju toliko dugo znam a koju sam imala prilike da po prvi put iskusim rečima čuvene Idit. Ono što se definitivno da zaključiti je da je ona bila majstor opisivanja i prenošenja atmosfere na čitaoce, njeni pogledi na društvo njenog vremena i njena kritika drušrva koje je tada postojalo je direktna i bez okolišanja, meni lično mnogo bolja nego Ostinina npr. Čar kojom ona opisuje romansu koja je istovremeno toliko pogrešna ali i toliko prava je za svako divljenje, gutaš svaki trenutak kada se Elen i Njuland sretnu, sa druge strane savšena ali bleda Mej ostaje kao primer da savršene devojke jesu bile sjajan izbor za suprugu ali nikada nisu bile interesantne, međutim ona se ne zaustavlja tu te će čitaocima na samom kraju pokazati da Mej nije bila toliko nedužna koliko je delovala. Odabir jedne nesavršene žene, jedne žene koja voli da živi u trenutku nije bio tako čest za spisateljice njenog vremena a opet Vorton nam daje junakinju sa kojojm možemo da se saživimo i koju možemo da volimo u liku Elen. Uživala sam u lakoći kojom se čita a da pri tom nije glup ili plitak.