A review by vudemn
Gospođa Bovari by Dušan L. Đokić, Gustave Flaubert

3.0

Jedno što je zadovoljavajuće u ovom romanu, jeste smrt na kraju. Ja očigledno imam neki problem sa Francuzima, i koliko god da mogu da se divim i Stendalu i Balzaku, pa čak i Floberu (mada u manjoj meri zbog njegovog hladnog stila), na izuzetnoj umešnosti kojom grade svoj fiktivni svet, ne mogu da se ne iznerviram kad vidim da u čitavom dijapazonu njihovih likova, nema trojice koji nisu gnusni, odvratni, lažljivi kompleksaši; ako su muškarci, uvek pate od napoleonovskog kompleksa, ako su žene onda uvek pate od kompleksa fikcije koju žele da prenesu u svoju stvarnost.
Ja čak i sumnjam da je Flober imao na umu ovakvu recepciju, te je dao izuzetno zadovoljavajuće slike Eme na samrti, pa i nakon njene smrti, sa tom zjapećom vilicom iz koje je procurela neka gnusna crna tečnost.
U ovom romanu, pak, najzanimljiviji likovi su mi bili oni najsporedniji, od apotekara do pisara, Rodolfa zavodnika, slepca na Trgu, i tu se vidi Floberova veština u građenju mini-narativa koji bogate atmosferu i dodatno kontekstualizuju narativ.
Glavni tok mi je zaista bio izuzetno odbojan, otuda i ova trojka koja ipak ne znači "liked it", kako GR preporučuje, nego više - meh, ok je.