A review by ivinklerkomaric
Blue Mars by Kim Stanley Robinson

4.0

Ova knjiga (a i njene prethodnice Crveni i Zeleni Mars) mi je ostavila divan, ushićen osjećaj u grudima. Uopće ne mogu opisati što se sve divnog izdogađalo od samog početka. Robinson je osmislio moćnu priču o dolasku na Mars i njegovoj preobrazbi iz kamenog divljeg planeta bez atmosfere u divni plavo-zeleni svijet pun šuma, biljaka, životinja, rijeka, potoka i mora, zanimljivih ljudi, velikh gradova, malih mjesta, čudesnih izuma (terapija dugovječnosti je samo jedan od njih).
U ovoj knjizi sam se posebno jako zbližila s glavnim likovima (iako su to većinom isti likovi kao i u prve dvije knjige), Sax, Ann, Nadja, Art, Kojot, pa čak i Maja, a posebno Nirgal (koji mi je prirastao srcu i postao najdraži lik), postali su mi jako dragi, navijala sam za njih, željela sam da ostanu živi do kraja knjige, da im se ništa loše ne dogodi. I tako je srećom i ispalo. Isto tako sam tužna za onima koji su tijekom knjiga otišli, prvenstveno John Boone, Arkadij, na kraju i Michel pa čak i Chalmers koji mi je tijekom života bio toliko antipatičan i na kojeg sam bila tako ljuta većinu vremena.
Knjige su prepune čudesa, Robinson je isčarobirao predivnu fascinantnu budućnost koja bi mogla biti i vjerojatna. Tijekom 200 godina kroz koje se proteže radnja trilogije, uspjeli su izbaciti Phobos iz orbite pa ga na kraju vratiti, uništiti Deimos, povezati Mars sa asteroidom u orbiti pomoću "svemirskog dizala", osmisliti fuzijski pogon koji je put od Zemlje do Marsa skratio na nekoliko dana, naseliti asteroidni pojas i ostale planete tj. njihove mjesece, osmisliti terapiju dugovječnosti koja je izbrisala skoro sve bolesti, u orbitu planeta raširiti posebnu soletu koja je ubrzavala zagrijavanje i ono najbolje, otopiti led, potaknuti nastajanje vode, oceana, rijeka, kiše i učiniti zrak dobrim za disanje. Čudesa! Bilo bi divno biti dio takvog svijeta. Nadam se da će se to jednom zaista i dogoditi.
U trećoj knjizi neki od likova kratko posjećuju Zemlju. To mi je bio posebno divan dio knjige jer su posjetili Provansu. I iako Provansa budućnosti nije ni blizu sadašnjoj (gradovi na obali poplavljeni su zbog otapanja Antarktika), svejedno mi je bilo posebno divno čitati jer su spominjali sva ona mjesta koje sam i ja prije nekoliko godina posjetila, Avignon, Arles, Nimes, Pont du Gard, Aix-en-Provence....
Knjizi dajem 4 zvjezdice iz jednog jedinog razloga, a to nije zato što je bilo koji dio knjige loš već zato što dijelove koji su pričali o fizici, biologiji i drugim znanostima nisam baš razumjela, a dijelovi koji govore o politici i ekonomiji me nisu baš zanimali.
Ali neizmjerno sam uživala u čitanju i ove knjige i prve dvije. Predivna fantazija koja će nadam se jednom postati i stvarnost.